kinematički način proizvodnje ekonomija pažnje i društvo spektakla

KINEMATIČKI NAČIN PROIZVODNJE - EKONOMIJA PAŽNJE I DRUŠTVO SPEKTAKLA

Jonathan Beller

Kinematografija je paradigmatski primjer toga kako kapital konstruira čin gledanja kao produktivni rad. Jonathan Beller izvodi taj zaključak istražujući filmske inovacije protekloga stoljeća, od revolucionarne sovjetske kinematografije i biheviorizma preko psihoanalize do suvremenog hollywoodskog filma te donosi analizu industrijalizacije percepcije s kojom živimo sve do danas.

Na temelju odabranog niza filmova snimljenih nakon 1920-ih godina, Beller tvrdi da kapital – kroz kinematografiju – prvo uspostavlja a potom pretpostavlja čin gledanja kao djelatnost koja stvara vrijednost. Kinematografija kao prva kristalizacija novog medijskog poretka i sama je, tvrdi Beller, apstrakcija procesa proizvodnje na tekućoj vrpci: dok su tvornički radnici izvodili predviđeni niz fizičkih postupaka nad pokretnim objektima kako bi proizveli neku robu, gledatelji u kinu izvode predviđeni niz vizualnih postupaka nad pokretnim montažnim objektima kako bi proizveli sliku.

Beller svoj argument razvija tako što ističe različite filmske i tekstualne inovacija prošloga stoljeća: uz ostale, to su pojmovlje i postupci revolucionarne sovjetske kinematografije, biheviorizma, taylorizma, psihoanalize i suvremenog hollywoodskog filma. Zatim analizira ono za što će ustvrditi da čini globalnu industrijalizaciju percepcije koja danas djeluje kao osnova ne samo specifičnih društvenih funkcija novih medija, nego i nasilnog i hijerarhijskog globalnog društva.

Kreativno prožimajući marksizam, psihoanalizu i teoriju filma, Jonathan Beller na divan, koristan i originalan način poima novonastale nematerijalne aspekte kapitalističke proizvodnje i kontrole.– Michael Hardt, Sveučilište Duke, koautor teorijskih bestselera Imperij i Mnoštvo

Jonathan Beller je profesor engleskog jezika i humanističkih znanosti na Institutu Pratt u Sjedinjenim Državama.

Pošalji